Denis Engel

One day in a little monastery a student of Zen was anxiously pondering about whether he has done the right thing in one of his actions...

Tko hoće moći moći će... Samo hoće li mu te moći pomoći drugo je pitanje...Jer tko hoće moći dat će ih se...I onome tko zatraži pomoć...

Kada misliš da imaš malo Uzet će ti što ti se dalo Kada kuneš zašto tebi Hej, to radiš samom sebi Ako iskreno se pitaš Tko si, šta...

Svi potičemo s istog izvora Svi se vraćamo u isto more More stvara izvor iz kojeg izviremo Nebo je maternica iz koje se rađamo Bolno...

Kada znamo nemamo kamo Krećemo od jednog ka drugom Bez napora se razvijamo Cijelo vrijeme postojimo samo Jedino neznanje dolazi tamo...

Ono što sja nije bajka o pola dva...Ono što jest nije priča o jednom nepodijeljenom...To je više od toga...riječima neizrecivo, brojkama...

Pustite me braćo i sestre, nemojte mi o Kršćanstvu Predobro znam šta je bilo Prebolno je sjećanje na Njega tada - to brdo, križ i muku...

Po imenu se znamo i značenjem odišemo Udišemo sebe sami a za drugoga dišemo Čitamo tuđe redove koje sami pišemo Pravimo se da nismo mi...

I tako neki dan, pijem pivu, pušim pljugu, trkeljam o Mamiću i HDZu...i frend koji tu i tamo doletava do nas na klupicu okrene očima....

Kada slika se slika prikazuje se prilika...obilježje života u moru atributa...nastalih iz kontrasta samoprojiciranja sebstva...stvaranja...