Ništa te ne priječi kada odeš s one strane riječi

Ono što sja nije bajka o pola dva...Ono što jest nije priča o jednom nepodijeljenom...To je više od toga...riječima neizrecivo, brojkama nezbrojivo, konceptima neobuhvatno i dahom spoznajno... Sa one strane odnosa, pojma i riječi nalazi se ono do čega tvoja misao te priječi...Tamo si ti, tamo smo svi, pokrivačem objašnjenja - tim božanskim sjajem sakriveni... Nemoj misliti, nemoj poimati, sve to odbaci...čak ne pokušavaj niti biti...i tada te možda prožme ono što naš osjećaj iz izvora kiti... Ništa više nećeš znati, čak nit sretan nećeš biti, jer beskraj je neznanje koje osjećaj ne poznaje...Više od toga ne mogu ti reći, jer tužne su ove naše riječi...

Nokat nikad neće znati kako Zemlju da shvati...ali opet, on je mnogo bliže izvoru tom, kojega svi nazivamo praiskonski dom... Izvoru sveopće superpozicije iz kojeg se i stvaraju ove naše prekrasne, ali ipak stvarnosti inhibicije... Spoznaj i budi da ništa nije, da tebe nit nema...tada vratit ćeš se i biti mi - praskozorjem života vječno održavani izvorni tren od trena...