Beskonačni ples atributa

Kada slika se slika prikazuje se prilika...obilježje života u moru atributa...nastalih iz kontrasta samoprojiciranja sebstva...stvaranja pola iz kojeg kvaliteta izranja... Nema tu istine jer ona nije potrebna...samo je jedan od valova na moru polariziranih međuodnosa...Iluzornog odbljeska izvornoga toka... To je Maya, to je materija...samo jedna od stvorenih predstava...nastala na polu plusa i minusa...crnoga i bijeloga...stajanja i kretanja... Iako ne stvarna nije nit nestvarna...vječita igrica stalno nestajućega...onog promijenjivoga koje nestaje dodavanjem...koje vraća se iz uvijek druge točke gledišta...još jednog kontrasta, još jednog atributa...Jer to joj je priroda... Maye - svemirskoga slikara...Koj slika po platnu ovog kazališta nijansiranjem među polovima... Bez pravog razloga...osim da bi se slavila i sebstvo ogledala... Ona slika slike koje stvaraju prilike...Nikada do kraja jasna i zbog toga toliko zavodljiva... Crta obilježja slikovnice života fregmentiranim potezima transcendentalnog kista... Koju ova duša fascinirana njenim sjajem, već od ko zna kada, iz čiste igre i zahvalnosti, svojom biti lista...