Evolucija ili kreacija? Manifestacija!
Ne postoji evolucija već manifestacija! Nema ničega što napreduje, iako se tako čini... U stvarnosti, sveukupnost mogućnosti prisutna je u svakom trenutku, i s obzirom na "uvjete okruženja" u kojem se "iskra života" nalazi, različiti aspekti njene prirode se manifestiraju.
Da prikažemo to jednostavnom metaforom, u kojom će nam voda predstavljati iskru života;
Kada su uvjeti okruženja na zemlji onakvi kakvi su za vrijeme ledenog doba (ili kakvi su za vrijeme zime na sjevernom polu), "biće vode" se manifestira kao led i snijeg. Kada su uvjeti okruženja na zemlji kao što su danas oko područja ekvatora - ta iskra života se manifestira kao tekućina...a kada se uvjeti života promijene i postanu slični onima na Suncu biće vode "izumire" - jednostavno ispari iz postojanja...
Iako se čini da voda evoluira, da nastaje, da se mijenja i izumire, zapravo se događa mijenjanje okruženja/uvijeta u kojem se jedno te isto manifestira shodno svojoj inherentnoj prirodi.
Ovo je samo jednostavna metafora u kojoj je voda "iskra života" a planeti u razna razdoblja "uvijeti okruženja" u kojima ta iskra života obituje i odnosno na koje manifestira svoju prirodu.
Ovo shvaćanje treba biti nadopunjeno i blansirano uvidom da je svaka "iskra života" na jednoj skali ujedno i "uvjet okruženja" drugoj skali. Iliti da je ribi voda uvjet okruženja na temelju kojeg riba manifestira mogućnosti prirode svojeg bića.
Evolucija, ako ju shvaćamo na način da teče u jednom smjeru - od jednostavnijeg prema složenijem, od slabijeg prema jačem, od neinteligentnijeg prema inteligentnijem, od nastajećeg prema izumirućem - je zapravo iluzija koja proizlazi iz poistovjećivanja vlastitog stanja kao nečeg određenog, različitog od drugih stanja te bitnijeg od bilo čega drugoga u postojanju.
Ništa ne evoluira, samo se sve neprestano mijenja, ili točnije rečeno - samo sve međusobno interaktira sa svime u isto vrijeme! Sve je oduvijek stvoreno, samo je pitanje da li je u trenutnom okruženju manifestirano ili nemanifestirano.
Svaka mogućnost, svaka posebnost, svaka kvaliteta sadržana je u svakom kvantu postojanja, a kakvo će se biće iz toga kvanta razviti ovisi o interakciji sveukupnih mogućnosti na točci manifestacije promatranoga bića.
Sve postoji oduvijek, uvijek i zauvijek, pitanje je točke okruženja kakve su kvalitete trenutne manifestacije vječito beskonačnog, a samim time i vječito nepromijenjivog, koje je opet izvor svake promijene...
Ista dinamika odnosa, planet/voda - voda/riba, se na način "kako gore tako dolje", jednostavno preslikava i na razinu duše/psihe, psihe/tijela, tijela/osobe, osobe/svijeta, svijeta/osobe...
Ne postoji onaj koji nastaje...ne postoji onaj koji nestaje... Čak nema niti onoga koji mijenja ili onoga koji se mijenja... Sve je uvijek ovdje sada i vječno se manifestira...