Stvara se oduzimanjem a ne dodavanjem

Kada kipar radi skulpturu bilo čega...recimo ljudskog tijela...on sa velikog komada kamena, nečeg što se može nazvati neidentificiranom materijom, uklanja sve slojeve, sav višak, koji ne pripadaju obliku ljudskog tijela...on miče višak kako bi prikazao ideju... Zapravo je umjetničko djelo tog kipara "nešto manje" od onoga što smo nazvali neidentificiranim nečim..od komada kamena... Jednako je tako sa bilo kojom materijalnom kreacijom...ona nastaje uklanjanjem slojeva sa sveukupnosti...negiranjem dijela sveupnih atributa i koncentracijom na određene... Kako kipar radi skulpturu ljudskog tijela od kamena, tako i um radi zamisao ljudskog tijela mislima... Jedina je razlika u nivou principa materije... Da bi išta moglo postojati nešto se mora uništiti... Da bi se išta moglo vidjeti nešto se mora ukloniti... Zbog toga se uvijek vidi samo određeni dio spektra a ostali je "nevidljiv" mada se zna da postoji... Na istom se principu i čuje, njuši, zna, osjeća... Da bi se išta moglo živjeti život se mora oduzeti...jer da se ništa ne oduzme sve bi bilo nevidljivo isto... Kao što da je sve plavo i da nema druge boje, ništa se ne bi moglo vidjeti, jer je potrebna nijansa, kontrast, da bi se moglo vidjeti...a do nijanse dolazi oduzimanjem, a ne dodavanjem... Iz sveukupnosti se nešto oduzme i dolazi do kontrasta između sveukupnosti i nečeg drugog, nečega manjeg, stvorenog oduzimanjem... i iz trenja tog kontrasta na scenu stupaju oblici... Stvara se oduzimanjem a ne dodavanjem!