Pusti miru neka suši

Zašto tu? Zašto sada? Živimo uvijek, zar bitno je kada? Uranjamo u bol, vidamo rane Čekamo da prošlost sama stane

Opet, ne puštamo ju na miru Kidamo krastu, otvaramo put nemiru Tijelo krvari, uči da to ne voli Nikako da zacijeli ono što boli

Svaki se nekom svom bogu moli Dok se vrijeđa jer i dalje boli Tražimo krivce za patnje date Prebacujemo odgovornost, zato se vrate

Patnja je izbor potisnutoga uma Potpiruje ga vjetar zvan osobnost, gluma Nejde to tako, prebacivanjem krivnje Mada je lakše odložiti okove

Oganj prošlosti za nemir nas veže Ignoriranje stvarnosti obruč steže Neću reći kako, to ne vrijedi nikako Samo ću biti, neću se kriti

Neću dirat krastu, pomoć joj rastu

Kada padne padne, nije bol kriva Sami ju stvaramo, ne dajući joj mira I umjesto da se suši, postaje njiva

Ostavi vrijeme, okani se mene Ne čeprkaj ono tada jer nije sada Pusti sve na miru neka se suši Podari mir svačijoj duši