Čitanje stvarnosti

Živimo u tada, nikad nismo sada Prolijevamo se nekad tamo, koje nije Potoci nemira završavaju u moru jada Mislimo da nam srce nad boli bdije Živimo mrtvi zbog odmaka od stvarnosti Tome nas uče mnoge podudarnosti Svijetlo kasni, zvuk još više Koliko je mrtvo tek ovo što sad piše Sjeti se da sjećanje te vezuje Sjeti se da sjećanja ne postoje Sjeti se da sjetiti se ne može Sjeti se da sada nije sjećanje Sada je ono gdje ona opstoje Sada im daješ život i značenje Sjećanje je veo odvojene iluzije Patnja je ono što proizvode I zato pogledaj u sada Osjeti dah koji diše Srce što ti kuca Mir koji u tebe pada Hej, prestani čitat život - budi sada!