Prvo nastaje kasnije

Sve je rođeno mrtvo...ono žto izvire nije život već je prvo...i zadnje u krugu od krajnjega početka praskozorja svega, tog prvobitnog kraja nečeg čega nema... Ništa je sve, sve koje u prividu nastaje...pa naoko nestaje a samo se manifestira dok zauvijek nepromijenjeno i nepomično ostaje... Pravo znanje je zapravo neznanje, jer beskonačno je zdanje iz kojeg stvaramo ove transcendentalne sanje... Bez -oblično, -pojmovno, -smisleno, -vremeno, ono je za čime tragamo...dok stojimo usred toga, tamo...koje nije nigdje jer ne ide nikamo... Nepokretno, neispoljeno, samo nam se čini vječno i beskrajno...ali to nije jer "ne to, ne to"...to nama je zavisno s koje točke gledamo u nešto što zapravo ne vidimo i nemamo... ...a opet to jesmo...što točku ne poznaje, život ne priznaje, a opet ju stvara jer iz ničega život izvire... Život nastaje iz života, ali to je samo "i tako" , nikako jedino kako je...jer petljamo nivoe, zbrajamo nule i vrtimo se u svađi između života i smrti, materije i duha, zime i proljeća... ...a sve se to kuha u zdjeli našeg uma koja je stvarna poput svakog drugog duha...tu je ako vjeruješ, al čim vjere nema i on se na put u ništa sprema..tj. iz ništa ni došao nije dok ga tvoja svijest ne odredi, ne stvori, ne pozove... Do tada kao da nit ne postoji, kao da nije...a opet oduvijek tamo je...gdje sve je sadržano...vječno neispoljeno, neznanjem označeno, mogućnostima nazvano, kamo mi se igramo da idemo, dok toga cijelo vrijeme dio smo... Kako ikuda otići ako sve jest i stoji? Kuda se vratiti ako početka i kraja nema? - Koja je referentna točka tvojeg uvjerenja?

Zato ne brini...nikad ne brini...jer dva trena i tebe kao takvog nema...nit te ikad bilo je...i kad to spoznaš oslobađaš se ove iluzije...zvane istina, ljubav i znanje... Stvarno ljudi - svejedno je! ...Ostalo su sanje... Image: Bart O'Reilly