Putnici u jeci...prostorom pobrisani...

Mi smo putnici izgubljeni u jeci...stvarnosti što ne postoji...osim u sada što prošlo je i kroz jeku sebe sjeća se... Putnici kroz prostore prostorom pobrisane... Oni jedini stvarni što niti ne postoje... Jer kada ih znate već su sjećanje... Na njih se ovi stihovi odnose... Vječito novi za sjećanje... Od kojih su sadašnjosti istkane... Njihove su stvarnosti prostorom pobrisane... Za sve putnike kroz jeku...neka se ponovo sretnemo u odjeku!