Odraz trena na vodama vremena

Odraz trena na vodama vremena Samo neistina zna...tren je jedino što postoji - prvobitan, uvijek isti, a opet beskonačno drugačiji... Ne postoje niti dva ista palca, pa kako bi mogla dva ista trena? ...ali od beskonačnog ponavljanja jednoga te istoga koje sebe slavi, dolazi do iluzije postojanja vremena... Sada sebe ne zna...ono sebe ne sjeća se...ono je beskrajno, ono jest, pa za pamćenje nema potrebe... Ono što zna, što sebe sjeća se, što se u vremenu rađa i u njemu umire, posljedica je jedinstvenosti Trena iz koje izviru sve promjene... Tren ne postaje, Tren ne prestaje...sve ovo kreira, bez da zna, bez da želi - samo od Sebe... Iz njega znanje izvire odjekujući kao sjećanje...u slavu na nepromijenjivo Sada - taj uzrok svake promijenje... Oca manifestacije koji je stvorio temelje percepcije - dijeljenje nepodijeljivoga koje omogućava svijest kroz razlikovanje... Ono što jest jest, o tome pričati se ne može... U njegovu slavu neistina izvire... Iz divljenja prema njemu ona kreira replike...iluzorne odjeke nepomislive istine... ...i iz te neistine znanje rađa se... Jedino je stvarno ono što znanje ne poznaje...a ono što ga zna samo je dijete neistine... Ništa do sjećanje - odraz sadašnjega trena na vodama vremena... Tren se ne zna, nit će ga se ikad znati...O njemu se ne možeš pričati, ne možeš ga opisati, a opet Tren to si Ti! Zato sjeti se!...da Trena sjetiti se ne može... Ne akumuliraj znanje jer je ono dijete neistine - ono uvijek priča o nečemu što prošlo je... Znanje ne razumije pa proizvodi informacije - o opisima opisa ono daje opise... Nema tu greške jer tako sve raste - iz Trena izvire neistina, koja kasnije postaje istina i opisuje se informacijama... Zato ako ne znaš ne pati, jer Sebe nikada niti nećeš znati. Ti jesi i ne možeš nestati... Ti si Tren...a onaj koji pati je ništa do neznanje koje pamti... Photo by: Arno Rafael Minkkinen Photographer